Svakodnevna duhovna misao-jutarnji stih

[Dina]

Marija Magdalena (2)
“Ona je učinila što je mogla: pomazala je tijelo moje unaprijed za ukop. Zaista, kažem vam, gdje god se bude — na svem svijetu — propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ovo što ona učini.” (Marko 14,8.9)
Marija je odrasla u Betaniji kao vrlo lijepa djevojka. Primijetio ju je Šimun i kad je bila dovoljno odrasla, počeo joj je davati poklone. On se njoj sviđao. I tada ju je poveo putem grijeha. Ovaj izvanbračni izlet isprva mu je malo smetao. Tako je s grijehom.
Ali grijeh se ne može dugo skrivati. U ono vrijeme bio je običaj da se okrivi žena, pa kad se u malom mjestu Betaniji pročulo za Šimunovu vezu s Marijom, ljudi su je odbacili. Prezreli su je kao “uličarku”. Što je bilo najgore, čak su je izbjegavale i njezine prijateljice i mještani. Nije mogla dobiti ni posla, ni ljubavi, ni razumijevanja ni skrbi — morala je otići.
I tako je padala sve niže, a jedini način da preživi bio je prostitucija. Ali njezino nježno srce nije moglo podnijeti takav život. Kamo da ide i kome da se obrati za savjet? Sotona ju je prevario i na kraju je postala opsjednuta đavlom. Um joj je bio poremećen, slično kao onom bijesnom čovjeku u Gadari.
Isus je naišao na Mariju dok je boravio u Galileji. Sažalio se nad njom i izliječio je. Podigao ju je iz prljavštine grijeha i potpuno je oslobodio. Sada su u njezinom životu najvažnije stvari postale oprost, spasenje, nada, uvjerenje i otkrivanje vlastite vrijednosti. Miris Evanđelja prožimao je njezin život.
Svi su u Šimunovoj kući na njoj primijetili promjenu. Ona nije mislila na trošak kad je bila tako čudesno izliječena. Susret s Isusom doveo je do promjene. Tu promjenu nije učinilo njezino prihvaćanje Radosne vijesti, već Isusovo pomirenje. Sada je ponovno bila pomirena s Ocem. Spasitelj ju je podigao iz ponora. “Božji ideal za njegovu djecu uzvišeniji je od najuzvišenije misli koju ljudski um može dosegnuti.” (Ellen White, Isusov život, str. 246) Kristov čin ljubavi, a ne njezin čin, izazvao je promjenu. Njezina nastojanja vodila su je putem propasti. Njegova nastojanja podigla su je u slavu.
Njezinu priču iznose sva četiri evanđelja jer ona pokazuje što je zapravo Radosna vijest. U nama nema ni sile ni dobrote da bismo se spasili. Samo je Gospodin Isus u stanju dati silu, podići i spasiti one koji su “pali”, a On je to voljan učiniti.
Neki kršćani misle da nakon što ih Isus opravda trebaju nastaviti s posvećivanjem. Recimo to na drugi način. Možemo reći: “Moram rasti u milosti”, “Moram postati savršena prije nego što Gospodin dođe” ili “Moram savršeno vršiti zapovijedi ili ću propasti”. Ili možda kažemo: “Moram više svjedočiti ili će me Bog pozvati na odgovornost.” U svakoj od ovih rečenica nalazimo sebe. Marijin život bio je različit po tome što je “ja” ostavila po strani i usredotočila se na Isusa. Vidite li? To je Njegova milost. Njegovo se savršenstvo odlično vidi u Njegovim zapovijedima. Ono što istječe iz nas jest svjedočenje o Njemu. Njegova posvećujuća sila stalno nas dovodi u vezu s Ocem. Usmjerenost na Isusa sve mijenja. Zato je Isus rekao: “Gdje god se bude propovijedala Radosna vijest, pričat će se i ovaj događaj.” Nakon što su Mariju svi odbacili, Isus ju je prikazao u najljepšem svjetlu. On je postao njezin Put, Istina i Život.
Kako je s vama? Želite li i vi da Krist uđe u vaš život, da promijeni vaš način života i smjer kojim se krećete ako je potrebno? Kad dođete k Njemu, Njegov skupocjeni miris izvršit će na vas trajne posljedice. Najveći od svih događaja bio je kad je Marija došla k Isusu — grešnik je došao Kristu. U svojem daru dala je sve što je imala. On je njoj dao sve što joj je bilo potrebno — “dar života”.

[Dina]

Šimun iz Betanije
“Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići!” (Job 23,10)Šimun je tog dana prinio žrtvu. Činilo se da je spreman ponovno gurnuti Mariju u pakao iz kojeg ju je Isus izbavio. Time je vezao sebe za dno i razarao vlastitu budućnost. Međutim, Isus ga nije prepustio bespomoćnosti. Šimun se nadao da je Isus Mesija, ali Ga još nije prihvatio za osobnog Spasitelja. Njegov se karakter još nije preobrazio i njegova su životna načela ostala nepromijenjena. I on je imao svoju posudu, ne onu Marijinu alabastrenu ili Judinu s novcem, već simboličnu posudu oholosti. Bio je vodeći farizej u Betaniji i premda ga je Isus izliječio od gube, ponos mu nije dopuštao da mu Spasitelj donese duhovno ozdravljenje.
Kako što će Isus do kraja raditi s Judom, tako je radio i sa Šimunom (Luka 7,40-47). Tako radi sa svakim. On ne diže olako ruke ni od koga jer je na kocki vječnost. Ali hvala Bogu, Šimunovo se srce toga dana slomilo. Šimunov život pokazuje da se mogu spasiti svi grešnici ako dopuste Isusu da uđe u njihov život i obavi svoje vječno djelo. Šimun nije mogao i dalje skrivati svoju prošlost, posebno vezu s Marijom. Mogao je tog dana izgubiti sve — ali je još uvijek bio osjetljiv na Božji dodir. Još nije ožalostio Božjega Duha. “Njegova je gordost ponižena, on se pokajao i gordi farizej postao je ponizni, samopožrtvovni učenik.” (Ellen White, Isusov život, str. 464)
Sada vidite zašto se izvještaj o Mariji spominje kad god se iznosi Evanđelje. On otkriva što je zapravo Evanđelje. Ono uzdiže ljude iznad njihove prirode — naravno, ako dopuste da ih Isus dotakne. Zanimljivo je da je Isus imao posla s ljudima u crkvi. Oni koji su bili vani nisu mogli primijetiti probleme. Ali Isus je znao i uvijek zna što se događa u umu koji je prepušten samome sebi. Nitko od Spasitelja ne može sakriti svoj život, ni prošli ni sadašnji. Tako je i u ovom događaju: Isus se druži s ljudima da bi ih mogao spasiti. Dvoje je spasio, a na nesreću, onaj koji je najviše obećavao, propao je. Tragedija je u tome što će neki, bez obzira na to koliko ih Krist ljubi i djeluje na ljudska srca i umove, neizbježno prezreti Njegovu ljubav i uništiti sami sebe. Nije li prekrasno što je Šimun tog dana predao srce Isusu?

[Dina]

Juda Iskariotski
“Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne može se služiti Bogu i bogatstvu!” (Luka 16,13)
Kao izravna suprotnost Mariji i Šimunu na gozbi u Betaniji bio je Juda. U Novom zavjetu spomenut je dvadeset devet puta; i on je imao kutiju, ali za novac. Njegova pohlepa i ljubav prema novcu počele su se pokazivati kad je na Šimunovoj gozbi lanuo: “Marijin izdatak trebalo je dati siromasima.” Juda je žrtvovao vječnost za svoju kutiju pohlepe. Marija je već pokazala da je stekla vječnost kad je razbila svoju posudicu. Zbog svoje ljubavi i zahvalnosti nije mogla postupiti drukčije.
Juda je bio s Kristom tri godine; slušao je Njegov nauk, vidio Njegova čuda i osjetio Njegovu ljubav. U kojem je trenutku Juda krenuo pogrešnim putem i zašto je propao? Vjerovao je da je Isus Mesija, ali nikad nije sve svoje predao Otkupitelju. Umjesto da doživi promjenu karaktera, on je njegovao ljubav prema sebi, samopoštovanje i ljubav prema novcu. Umjesto da dopusti Isusu da ojača njegove talente, oslabio ih je dopuštajući oholosti da se ispriječi i zadržavajući sve za sebe. Onda je otišao dalje i kritizirao Isusov plan i nauk pa je čak zaključio da Isus griješi u svojem radu.
Istina je da je Juda bio karizmatičan. Bio je darovit, pametan i šarmantan. Zato su učenici nagovarali Isusa da ga primi u njihovu skupinu. Isus je za Judu učinio sve što je mogao. Nijednog trenutka nije digao ruke od njega dok ovaj konačno nije otišao predaleko i počinio neoprostivi grijeh.
One posljednje večeri u četvrtak uvečer u tjednu Pashe, Isus ga je gotovo uspio uvjeriti u potrebu za promjenom. Htio je sudjelovati u slavnoj Spasiteljevoj ljubavi; silno je želio biti u Njegovom kraljevstvu. Ali nedostatak priznanja i pokajanja stajao ga je života, a što je još gore, stajao ga je vječnog života. Juda se nije mogao odreći sebe. Nikad nije naučio primiti i uživati u mirisu koji je Isus darovao grešniku. Bio je pun vlastite umišljenosti i samopoštovanja umjesto da se raduje nadi koja dolazi od njegovog Učitelja.
Svatko u životu nešto žrtvuje. Na nesreću, mnogi su slični Judi i žrtvuju vječnost. Ako Krist nije u središtu uma i srca, lako je pasti u zamku da se dičimo kućom, automobilima, poslom, naobrazbom i obitelji. Upravo to često ljude čini sebičnima, lakomima i bijednima i odvlači ih od Spasitelja. Za spasenje se pred Spasiteljeve noge mora staviti sve.
Gdje god se iznosi Evanđelje, priča se i ovaj događaj. On pokazuje što Isus čini. On podiže ljude, daje im nadu, obnavlja uvjerenje u vlastitu vrijednost i pruža mir i nadu. Sve ovo dogodilo se Mariji jer je sve predala Isusu. Juda se nije htio pokoriti i izgubio je sve.
A kako je s vama? Isus želi vaš život učiniti korisnim danas i svakog dana. Ako još niste, danas je trenutak da se predate Njemu i počnete živjeti stvarnim životom.

[Dina]

Marta
“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12,1.2)
Marta nije tako dobro poznata kao mnoge druge osobe u Svetom pismu. Na primjer, ona se ne nalazi toliko u središtu pozornosti kao Marija. Bila je od onih važnih osoba koje su dobronamjerne i vole služiti drugima; svladala je umijeće gostoljubivosti. Neki misle da je bila udovica i da je uzela k sebi svojeg brata Lazara i sestru Mariju. Također je ugošćivala Isusa koji se ugodno osjećao u njezinom domu. Međutim, čini se da je u svojoj zaposlenosti propustila važnu stvar: bila je zaposlena mnogim stvarima, a propustila je staviti na pravo mjesto svoj duhovni život.
Kad se pojavio Isus, ona je htjela biti sigurna da će sve biti pripremljeno kako treba. Pogledajte kako Luka opisuje ovaj događaj u desetom poglavlju: “Dok su putovali, uđe u jedno selo, gdje ga neka žena po imenu Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: ‘Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!’ ‘Marta, Marta! — odgovori joj Gospodin — brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.’” (Luka 10,38-42)
Možda je Pavao mislio na Martu i njoj slične, premda u drugom smislu, kad je govorio o služenju Gospodinu “bez podijeljenosti” (1. Korinćanima 7,35). Postoji fina ravnoteža u služenju, čak i kad služimo Gospodinu. Čovjek može biti jako zaposlen služenjem pa da ne uzme vremena da sjedne do Isusovih nogu ili da dođe do Njega. S druge strane postoji mogućnost da netko sve vrijeme želi “sjediti do Isusovih nogu” i pritom zanemari neke nezaobilazne dužnosti u životu. Izvještaj o Mariji i Marti podsjeća nas kako je Isusu stalo do toga da budemo uravnoteženi.
Kao što kaže prva zapovijed, u svojem životu trebamo dati prednost Prvome, a ostalo će već slijediti kako treba. Kad u svojem životu Boga stavimo na prvo mjesto, On nas osposobljava i daje nam snagu da se brinemo za ostalo. Isus je to rekao ovako: “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Matej 6,33) U svojoj Propovijedi na gori Isus je podsjetio slušatelje: “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući? — to sve traže pogani.” Ukazao je na ono što nam je svima potrebno: “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost.” Njegova pravednost pomoći će nam da ispravno odredimo svoje prioritete u ravnoteži, opsegu i djelotvornosti.
Sviđa mi se način na koji se Marta ističe u vrijeme Lazarove smrti. U Luki 10 vezana je za kuhinju i gostoljubivost. Ali u Ivanu 11,20-27 imamo sliku sasvim druge Marte. Čini se da se njezina praktična narav mogla bolje nositi sa situacijom nakon Lazarove smrti, dok je Marija bila više sklona suzama. Kod nje je očito došlo do zastoja u vjeri i razumijevanju onoga što je Isus mogao učiniti za nju. Premda razočarana što Isus nije bio prisutan kad je Lazar umro, Marta je vladala situacijom. Sklon sam vjerovati da je Isus i kod nje izazvao promjenu u njezinom pristupu životu i da je sada uravnotežila vjeru i djela.

[Dina]

Dajem svoje srce
03. 01. 2010.
"Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji." (Izreke 23,26)

Gospodin kaže svakome od nas: "Daj mi, sine moj, srce svoje." On vidi tvoje nedostatke. On zna da je tvoja duša zaražena grijehom i želi ti reći: "Oprošteni su ti grijesi." Veliki Liječnik ima lijek za svaku bolest. On razumije tvoj slučaj. Kakve god bile tvoje pogreške, On zna što s njima treba činiti. Hoćeš li Mu se povjeriti? (YI, 13. veljače 1902.)

Božji blagoslovi bit će nad svakom dušom koja Mu se u potpunosti posveti. Kada Boga potražimo svim svojim srcem, naći ćemo Ga. Bog misli na nas i želi da se pripremimo za vječnost. Cijelo Nebo je izlio na nas u jednome jedinome daru tako da nema razloga za sumnju u Njegovu ljubav. Pogledaj na Golgotu. ...

Bog te poziva da Mu predaš svoje srce. Svoje snage, svoje talente, svoje osjećaje, sve trebaš prepustiti Njemu kako bi mogao učiniti da želiš i činiš što je Njemu ugodno, da bi te pripremio za vječni život. (R&H, 5. svibnja 1891.)

Kad u srcu bude boravio Krist, duša će biti tako ispunjena Njegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime, da će prionuti uz Njega; i gledajući Njega, zaboravit će sebe. Ljubav prema Kristu bit će izvor djelovanja. Oni koji osjećaju silu Božje ljubavi, ne pitaju kako bi sa što manje truda zadovoljili Božje zahtjeve. Ne traže najniža mjerila, već im je cilj da budu u savršenom skladu s voljom svojega Otkupitelja. S iskrenom čežnjom oni žrtvuju sve i pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja za kojim teže. (Put Kristu, str. 45; 2005.)

Bog hoće poslušan i poučljiv duh. Molitva ima nadmoćnu snagu kad je izrečena iz poslušnog srca ispunjenog ljubavlju. (TM, str. 419)

[Dina]

Ištite s vjerom
04. 01. 2010.
"Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni." (Jakov 1,6)

Naša je prednost i dužnost primati svjetlost s Neba kako bismo mogli uočiti Sotonina zla i dobiti snagu da se odupremo njegovoj sili. Za nas su obavljene sve pripreme kako bismo mogli doći u prisnu zajednicu s Kristom i uživati stalnu zaštitu Božjih anđela. Naša vjera mora ići iza zavjese, kamo je Isus ušao za nas. Moramo se čvrsto držati Božjih neprolaznih obećanja. Moramo imati vjeru koja neće iznevjeriti, vjeru koja se čvrsto drži onoga što se ne vidi, vjeru koja je snažna, nepokolebljiva. Takva će vjera donijeti nebeski blagoslov u naše duše. Svjetlost Božje slave koja obasjava Kristovo lice može obasjati i nas i odsjajivati na sve oko nas, kako bi se za nas moglo reći: "Vi ste svjetlo svijetu." I takva povezanost duše s Kristom, samo takva, može donijeti svjetlo svijetu. Da nije ove povezanosti, Zemlja bi bila u krajnjoj tami. ... Što je dublja tama koja nas okružuje, to sjajnije treba sjati svjetlo kršćanske vjere i kršćanskog uzora.

Činjenica da prevladava nevjerstvo i zlo se povećava svuda oko nas, ne treba biti uzrokom da naša vjera slabi ili da nam ponestane hrabrosti. ... Ako budemo tražili Boga svim srcem, ako budemo radili s istim odlučnim žarom i nepokolebljivo vjerovali, obasjat će nas svjetlo s Neba kao što je obasjalo posvećenog Henoka. (R&H, 23. listopada 1888.)

O, kada bih mogla svima prenijeti koliko je važno imati vjeru iz trenutka u trenutak i iz sata u sat! Trebamo živjeti životom vjere; jer je Bogu "bez vjere nemoguće ugoditi". Naša duhovna snaga ovisi o našoj vjeri. (HS, str. 130,131)

[Dina]

"Sve je moguće onomu koji vjeruje." (Marko 9,23)



Vjera nas povezuje s Nebom i daje nam snagu da se suprotstavimo silama zla. Bog je u Kristu predvidio sredstvo kojim možemo spriječiti svaku zlu osobinu i usprotiviti se svakoj kušnji ma kako jakoj. (Put u bolji život, str. 32)

Pravednici su uvijek dobivali pomoć odozgo. Koliko su puta Božji neprijatelji sjedinjavali svoje snage i mudrost da bi uništili karakter i utjecaj nekolicine skromnih ljudi koji su se oslanjali na Boga! Ali budući da je Gospodin bio uz njih, nitko ih nije mogao pobijediti. ...

Neka se odvoje od svojih idola i od svijeta, i svijet ih neće moći odvojiti od Boga. Krist je naš sadašnji i jedini Spasitelj. U Njemu prebiva sva punina. Prednost je kršćana što mogu biti sigurni da je Krist uistinu s njima. "A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera." Sve je moguće onome koji vjeruje, i što god tražimo u svojim molitvama, dobit ćemo ako u to vjerujemo. Takva vjera odagnat će i najgušću tamu i donijeti zrake svjetlosti i nade uznemirenoj i očajnoj duši. Nedostatak ove vjere i povjerenja donosi zbunjenost, mučne strahove i zle slutnje. Bog će učiniti velika djela za svoj narod ako se u Njega potpuno pouzda. (2T, str. 139,140)

Vjerom Božja djeca "osvojiše kraljevstva, obaviše pravdu, postigoše obećanja, zatvoriše usta lavovima, ugasiše žestinu ognja, izbjegoše oštrici mača, ozdraviše od bolesti, biše junaci u boju, nagnaše u bijeg tuđe bojne redove." (Hebrejima 11,33.34) Danas mi vjerom trebamo dostići visine koje nam je odredila Božja namjera. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 101)

[Dina]

Imajte vjeru u Boga
06. 01. 2010.
"Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je stijena vječna." (Izaija 26,4)

On je veličina, snaga, slava, pobjeda i dostojanstvo. Ne ograničujmo Sveca Izraelova. ...

Kakvog li izvora u koji možemo gledati u svako vrijeme nevolje; srce nam ne moraju mučiti zle slutnje! Čovjek je pogrešiv, tvrdoglav, buntovan i prkosan prema Bogu, ali je Gospodin ljubazan, strpljiv i pun nježnog suosjećanja. On ima vlast nad Nebom i Zemljom i zna što trebamo prije nego što svoje potrebe i želje iznesemo pred Njega.

Mi možemo vidjeti samo malo ispred sebe, ali "sve je golo i otkriveno očima Onoga komu moramo dati račun". On nikada nije zbunjen. On stoluje iznad zbrke i smetnji na Zemlji i sve su stvari izložene Njegovu božanskom pogledu; iz svoje velike i mirne vječnosti može narediti ono što Njegova providnost smatra najboljim.

Kada bismo bili prepušteni sebi u planiranju, pravili bismo pogreške. Naše predrasude, slabosti, samozavaravanje i neznanje došli bi do izražaja na mnogo načina. Ali djelo je Božje, razlog je Njegov; On nikada ne ostavlja svoje suradnike bez božanskih uputa. ...

Kakvi vas god tereti pritiskali, bacite ih na Gospodina. Čuvar Izraelov ne drijema i ne spava. Odmarajte se u Bogu. Tko se uzda u Boga, imat će savršeni mir.

Ponekad će ti izgledati kako ne možeš učiniti više nijedan korak. Zato čekaj i znaj da "sam ja Bog". "Odvaži se i budi hrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." ... Trebamo njegovati vjeru. (Letter 19e, 1892.)

Moraš naučiti jednostavnu vještinu kako držati Boga za riječ; tada ćeš imati čvrsto tlo pod nogama. (YI, 18. kolovoza 1886.)

[Dina]

"Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno." (Ivan 17,21)



"Ja sam trs, vi ste mladice." Možemo li zamisliti bliskiji odnos s Kristom od ovoga? Vlakna u mladicama gotovo su identična onima u trsu. Protok života, snage i plodnosti od stabla prema granama stalan je i bez zapreka. Korijen šalje hranu prema granama. Takav je odnos između pravog vjernika i Krista. On prebiva u Kristu i od Njega prima hranu.

Ovaj se duhovni odnos može uspostaviti samo osobnom vjerom. Ova vjera mora s naše strane izražavati uzvišene sklonosti, savršeno oslanjanje i potpuno posvećenje. Naša se volja mora u potpunosti pokoriti božanskoj volji, a naši osjećaji, želje, interesi i čast poistovjetiti s napretkom Kristova kraljevstva i dostojanstvom Njegove zadaće. Mi ćemo od Njega stalno primati milost, a Krist će od nas prihvaćati zahvalnost.

Kada se uspostavi ova bliskost i zajedništvo, Krist uzima naše grijehe, a daje nam svoju pravednost. On je umjesto nas učinjen grijehom, da bismo mi mogli u Njemu biti učinjeni pravednošću Božjom. Po Njemu imamo pristup Bogu i prihvaćeni smo u Ljubljenome. Tko god riječju ili djelom rani vjernika, ranjava Isusa. Tko god dadne čašu hladne vode jednome od učenika zato što je Božje dijete, Krist će smatrati kako je dao Njemu.

Neposredno prije nego što je otišao od svojih učenika, Isus im je dao divan znak svoga odnosa prema vjernicima. ... Zajedništvo s Kristom preko žive vjere je trajno, a svaka druga zajednica mora nestati. ... Pravi vjernik izabire Krista za prvog i posljednjeg i najboljeg u svemu. (R&H, 13. prosinca 1887.)

[Dina]

"Malovjerni, zašto si posumnjao?" (Matej 14,31)



Život se ne sastoji samo od zelenih pašnjaka i osvježavajućih potoka. Katkad nas obuzmu kušnje i razočaranja; dođe oskudica i mi smo na kušnji. Pod pritiskom savjesti zaključujemo da smo odlutali daleko od Boga i da ne bismo toliko trpjeli da smo hodili s Njim. Sumnja i malodušje ispune naše srce i mi govorimo: "Gospodin nas je iznevjerio i zato trpimo zlostavljanje. Zašto bi inače dopuštao da toliko patimo? Ne voli nas, jer kad bi nas volio, uklonio bi poteškoće s našega puta." ...

On nas ne vodi uvijek na ugodna mjesta. Kada bi to činio, u svojoj bismo samodovoljnosti zaboravili da je On naš pomoćnik. On nam želi otkriti obilje koje nam je na raspolaganju, ali dopušta kušnji i razočaranju da na nas dođu kako bismo shvatili svoju bespomoćnost i naučili pozvati Njega u pomoć. On može učiniti da osvježavajući potoci poteku iz tvrde stijene.

Sve dok ne budemo s Bogom licem u lice, sve dok ne budemo vidjeli kao što smo viđeni i poznali kao što smo spoznati, nećemo saznati koliko je tereta On ponio za nas i koliko bi ih još bio voljan ponijeti kad bismo ih s djetinjim povjerenjem donijeli Njemu. ...
Božja je ljubav otkrivena u svim Njegovim postupcima prema Njegovu narodu; i s jasnim i nezamućenim pogledom, u nevolji, u bolesti, u razočaranju i kušnji trebamo gledati svjetlost Njegove slave na Kristovu licu i vjerovati Njegovoj ruci koja vodi. Ali prečesto žalostimo Njegovo srce svojom nevjerom. ...

Bog voli svoju djecu i želi vidjeti kako svladavaju obeshrabrenje kojim ih Sotona pokušava nadjačati. Ne dajte se nevjeri. Ne preuveličavajte svoje nevolje. Sjetite se ljubavi i sile koju je Bog pokazao u prošlosti. (Signs, 12. prosinca 1906.)

[Dina]

 'Ozdravit ću ako se samo dotaknem Njegove haljine.' A Isus se okrenu, opazi je i reče joj: ‘Ohrabri se, kćeri! Tvoja te vjera ozdravila!’ I žena ozdravi istog časa." (Matej 9,21.22)


Govoriti o vjerskim stvarima na površan način, moliti za duhovne blagoslove bez stvarne gladi duše i žive vjere, ne vrijedi ništa. Začuđeno mnoštvo koje se tiskalo oko Krista nije osjetilo životnu silu u toj vezi. No kada je siromašna, napaćena žena u svojoj velikoj potrebi pružila svoju ruku i dodirnula rub Isusove haljine, osjetila je ozdravljujuću moć. Njezin je dodir bio dodir vjere. Krist je prepoznao taj dodir i odlučio poučiti sve svoje sljedbenike do kraja vremena. Znao je da je sila izišla iz Njega i okrenuvši se mnoštvu, pitao je: "Tko mi se dotače haljina?" Iznenađeni ovakvim pitanjem, Njegovi su učenici odgovorili: "Vidiš narod što se tiska oko Tebe ... i pitaš: Tko me se dotače?'"

Isus je svoj pogled usmjerio na ženu koja je to učinila. Ona je bila ispunjena strahom. Bila je radosna, no nije li pretjerala u svojoj slobodi? Znajući što se u njoj dogodilo, došla je drhteći, pala do Njegovih nogu i rekla Mu istinu. Krist je nije ukorio. Nježno joj je rekao: "Hajde u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!"

Ovdje se vidi razlika između običnog dodira i dodira vjere. Molitva i propovijedanje bez žive vjere u Boga bit će uzaludno. Dodir vjere otvara nam božansku riznicu blaga sile i mudrosti i tako preko glinenih posuda Bog postiže svoja čuda milosti.

Potreba za ovakvom vjerom naša je velika potreba danas. Moramo znati da je Isus doista naš, da Njegov Duh pročišćava i oplemenjuje naša srca. Kada bi Kristovi sljedbenici imali pravu vjeru s poniznošću i ljubavlju, kakav bi posao mogli izvršiti! Kakav bi se plod vidio na slavu Bogu! (R&H, 13. prosinca 1887.)

[Dina]

"A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu." (Filipljanima 4,19)



Teško je iskusiti živu vjeru kada smo u tami i obeshrabrenju. No upravo je to vrijeme, više nego ijedno drugo, kada trebamo pokazati vjeru. Netko će reći: "Ali ja se u takvim trenucima ne mogu moliti s vjerom." Pa zar ćeš onda dopustiti Sotoni da pobijedi samo zato što osjećaš da mu se ne možeš oduprijeti? Kad vidi da ti je božanska pomoć najviše potrebna, najsnažnije će te pokušati odvojiti od Boga. Ako te može držati daleko od Izvora snage, znat će da ćeš hoditi u tami i grijehu. Nema većega grijeha od nevjere. A gdje u srcu postoji nevjera, postoji i opasnost da će ona doći do izražaja. Usta trebaš držati zatvorena uzdama i žvalama kako izgovaranjem nevjere ne bi izvršio štetan utjecaj ne samo na druge, već i samog sebe doveo na neprijateljsko tlo.

Ako vjerujemo u Boga, naoružani smo Kristovom pravednošću, uhvatili smo se za Njegovu silu. ... Razgovaramo s našim Spasiteljem kao da je tu pokraj nas. ...

Naša je prednost da nosimo potvrdu naše vjere — ljubav, radost i mir. Kada to činimo, bit ćemo sposobni dati moćne dokaze Kristova križa. Kad naučimo hoditi s vjerom a ne s osjećajima, imat ćemo Božju pomoć upravo kada nam je potrebna i Njegov će mir ući u naša srca. Upravo je ovakvim životom povjerenja i poslušnosti živio Henok. Ako naučimo tu lekciju jednostavnog povjerenja, dobit ćemo svjedočanstvo kao i on — da smo ugodili Bogu.

Ako Bogu predamo svoju dušu u iskustvu žive vjere, Njegova nas obećanja neće iznevjeriti jer ona nemaju drugih ograničenja osim naše vjere. (Signs, 14. studenoga 1906
http://adventisti.info/xml-rss2.php?blogid=38

[Dina]

Preobražava moj karakter
11. 02. 2010.
"A mi svi koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha." (2. Korinćanima 3,18)

Pod djelovanjem Duha srce postaje čisto. Zahvaljujući Njemu, vjernik postaje sudionikom u božanskoj naravi. Krist je dao svoga Duha kao božansku snagu da nadjačamo svaku naslijeđenu i stečenu sklonost k zlu i da odražavamo Njegov karakter u Njegovoj crkvi. ...

Kada Duh Božji obuzme srce, On mijenja život. Grešne misli nestaju, zlih djela se odričemo; ljubav, poniznost i mir zauzimaju mjesto ljutnje, zavisti i sukoba. Sreća preuzima mjesto tuge, a izraz lica odražava radost Neba. Nitko ne vidi ruku koja podiže teret ili zadržava svjetlost koja dolazi s nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi kada se duša vjerom predaje Bogu. Tada ta sila koju nijedno ljudsko oko ne može vidjeti, stvara novo biće po uzoru na Božju sliku.

Sveti Duh je disanje duhovnog života duše. Tko dobiva Duha, dobiva Kristov život. On prožima primatelja Kristovim odlikama. ...

Religija koja dolazi od Boga jedina je koja vodi k Njemu. Da bismo Mu ispravno služili, moramo biti rođeni od božanskog Duha. On će pročistiti srce i obnoviti um dajući nam novu sposobnost za upoznavanje Boga i ljubav prema Njemu. To će nam dati volju za poslušnost svim Njegovim zahtjevima. To je istinsko obožavanje. To je plod djelovanja Svetoga Duha. Pomoću Svetoga Duha svaka iskrena molitva dolazi iz srca, a takva molitva ugodna je Bogu. Kad god duša zavapi Bogu u molitvi, djelovanje Duha je jasno vidljivo i Bog se otkriva toj duši. On traži takve molitelje. On ih spremno prima i želi ih učiniti svojim sinovima i kćerima. (R&H, 19. listopada 1908.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=1478

[Dina]

Obdaruje me snagom odozgo
12. 02. 2010.
"Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti siđe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje." (Djela 1,8)


Sveti Duh će se izliti na one koji ljube Krista. Na ovaj način oni će biti u potpunosti osposobljeni da prime svaki dar koji im je potreban za ispunjenje njihove misije, da proslave Onoga koji je Glava. Darivatelj života u svojoj ruci ima ne samo ključeve života i smrti, već i cijelog Neba prepunog bogatih blagoslova. Dana Mu je sva moć na Nebu i na Zemlji i zauzevši svoje mjesto u nebeskim dvorima, On može podijeliti ove blagoslove s onima koji Ga prihvaćaju. Crkva je krštena silom Duha. Učenici su bili osposobljeni da idu i objavljuju Krista, prvo u Jeruzalemu, gdje je počinjeno sramno djelo obeščašćenja zakonitog Kralja, a onda u najudaljenije krajeve Zemlje. Dan je dokaz svrgavanja Krista s trona Njegovog posredničkog kraljevstva. (BE, 22. svibnja 1899.)

Bog želi da oni koji primaju Njegovu milost budu svjedoci njezine moći. On rado prihvaća one čiji Ga je život najviše vrijeđao; kad se pokaju, daje im božanskog Duha, postavlja ih na najpovjerljivije položaje i šalje ih nevjernima da objave Njegovu bezgraničnu milost. (Isusov život, str. 683,684)

Sam Bog je odredio da svaka duša koja se okrene Gospodinu dobije Njegovu trenutačnu suradnju. Sveti Duh postaje Njegov provoditelj. (R&H, 22. ožujka 1898.)

Nama je potrebna sila Duha. Ona može za nas više učiniti u jednoj minuti, nego što mi ikad možemo postići razgovorom. (MS 71, 1903.)

Sila Svetoga Duha dana je samo onima koji ponizno očekuju Boga, koji traže Njegovo vodstvo i milost. Božja moć očekuje njihov odgovor i prihvaćanje. Ovaj obećani blagoslov, zatražen vjerom, sa sobom donosi i druge blagoslove. (R&H 19. studenoga 1908.)


http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=1479

[Dina]

Podignut će zastavu nasuprot neprijatelju
13. 02. 2010.
"Jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodinov podignuti zastavu suprot njemu." (Izaija 59,19 — DK)

Isus daje Svetoga Duha obilato, u velikim količinama, da pomogne u našim slabostima i pruži nam snažnu utjehu. (R&H, 26. srpnja 1894.)

Ali oni koji neprekidno uče u Kristovoj školi, bit će u stanju nastaviti ići svojim putem i svi Sotonini napori da ih izbaci iz njihove ravnoteže bit će osujećeni. Kušnja nije grijeh. Isus je bio svet i čist; pa ipak je bio kušan u svemu kao i mi, ali s takvom upornošću i žestinom kakvom nitko od ljudi nikada neće biti kušan. Svojim uspješnim otporom On nam je ostavio svijetli primjer koji trebamo slijediti. Ako smo samopouzdani i samopravedni, bit ćemo prepušteni sami sebi i past ćemo pod silom kušnje; ali ako gledamo na Isusa i imamo povjerenja u Njega, prizivamo u pomoć silu koja je pokorila neprijatelja na bojnom polju i On će učiniti da iz svake kušnje iziđemo kao pobjednici. Kad Sotona navali kao rijeka, moramo mu se suprotstaviti mačem Duha, a Isus će biti naš pomoćnik i podići će svoj stijeg protiv njega. (5T, str. 426)

Sveti Duh bio je obećan onima koji se bore za pobjedu pokazujući svemoć, obdarujući ljudska bića nadnaravnim moćima i poučavajući prezrene tajnama Božjeg kraljevstva. Sama činjenica da će Sveti Duh biti veliki pomagač predivno je obećanje. ... Dar Svetoga Duha omogućio je Njegovim učenicima, apostolima, da čvrsto stoje protiv svake vrste idolatrije i da uzvisuju samo Gospodina i samo Njega. (MS 1, 1892.)

On je svuda prisutan svojim Duhom. Uz suradnju svoga Duha i svojih anđela, On stoji na službi čovječanstvu. (Put u bolji život, str. 261)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=1480