Prije nekoliko godina posjetio sam Ameriku. Tom su me prigodom moji prijatelji odveli u Las Vegas, grad kocke i blještavila, da vidim tu najveću kockarnicu na svijetu. Ljudi koji onamo dolaze troše milijune dolara u provodu i potrazi za srećom koja za njih znači dobiti veći novčani zgoditak ili jednostavno kockati.

Kojom biste riječju izrazili našu suvremenost, u kakvome vremenu zapravo živimo? Pretpostavljam da ispraznost ne bi bio prvi termin koji nam pada na pamet, dapače, prije ćemo reći da živimo u vremenu ispunjenosti, štoviše, prepunjenosti: svega ima, ima ga i previše.

Nova holivudska religija je neka čudna tvorevina. Ona nije ni kršćanska, ni budistička, ni hinduistička, ni židovska, ni muslimanska, već mješavina elemenata uzetih malo ovdje, malo ondje - malo reinkarnacije, djelić spiritizma, kap okultizma, neki nagovještaj iz Biblije, dobra doza istočnjačkog misticizma, velika porcija filozofije "osjećaj se dobro, pomozi sam sebi" - sve umotano u popularne, visoko osjećajne filmske pakete. A Hollywood propovijeda svoju religiju s više žara nego što ga mnoge crkve ulažu u propovijedanje svoje vjere.

Prema jednoj opsežnoj američkoj studiji, najveći broj ljudi u SADu i Kanadi religijski pripada tzv. kulturnom kršćanstvu. Ne, kulturno kršćanstvo ne označuje niti neku novu sljedbu (poput scijentologije), niti se misli o kulturi u smislu lijepog ponašanja, nego označuje onu skupinu ljudi koji se kršćanstva sjete dvaput godišnje - na Uskrs i za Božić. Kulturno kršćanstvo tijekom božićnih blagdana podrazumijeva prije svega veliki šoping, obilat objed, a možda i odlazak u neku crkvu. Pritom se i ne razmišlja o čemu se tu ustvari radi, bitan je taj cijeli ugođaj s okićenim borovima i Djedom Mrazom (ili Božićnjakom, ako vam to nešto znači), s darovima i dobrom hranom. I to zapravo nema neke bitne veze s kršćanstvom, tako da se (pred)božićno veselje ustalilo kao općeprihvaćeni običaj i u Japanu, u kojemu kršćanstvo jedva da je prisutno. Upravo u tom Japanu, veli anegdota, novinar je zaustavio slučajnog prolaznika što je užurbano kupovao božićne darove: "Znate li koje je pravo značenje Božića?" "Ne znam, je li to možda dan kad je Isus umro?" iskreno je odgovorio nasmijani prolaznik.

Posljednjih godina nebitni detalji u odgovorima slavnih sportaša na novinarska pitanja izlaze svakog tjedna u Sports Illustrated, dugogodišnjem i mnogo utjecajnijem sportskom časopisu od vjerskog tjednika Adventist Review. Tako u članku s naslovom "The Pop Culture Grid" čitatelj saznaje da Rod Brind'Amour nosi bokserice (a ne kratke gaćice), da Tony Graziani, ragbijaš, ne može živjeti bez gela za kosu, Kara Lawson ne voli jesti jetru, a brzinski klizač Chad Hendrick, dobitnik olimpijske medalje, za doručak jede špagete. U časopisu 24 SATA saznajemo da hrvatski vratar Stipe Pletikosa ispod golmanskog dresa uvijek nosi istu majicu, a Goran Ivanišević pazi da ne nagazi na linije igrališta.

Ernest Shackleton volio je more i zato je izabrao pomorsku karijeru. Zaokupljen žarkom željom da prvi stupi na Južni pol, sudjelovao je u pet antarktičkih ekspedicija. Umro je na posljednjem putovanju u siječnju 1922. na svojem brodu Quest blizu otoka South Georgia - nažalost, s neostvarenim snom.

Dva su se čovjeka posvadila. Kako bi razriješili svađu, odoše kod suca, sufijskog mudraca [1], da im presudi. Prvi je progovorio podnositelj tužbe. Bio je toliko uvjerljiv i blagoglagoljiv da mu je sudac na koncu odobravao: "Točno, u pravu si!".

Čuvši to, branjenik se pobuni i reče: "Samo malo, časni suče, niste ni čuli moju obranu". Sudac mu dopusti govoriti, a ovaj to tako dobro učini, da je sudac opet klimao glavom u znak odobravanja: "Točno, u pravu si!"

Kad je to čuo sudski zapisničar, ustade i ljutito reče: "Ali ne mogu obojica biti u pravu!". Na to mu sudac reče: "Točno, u pravu si!"

Blizanci: Izvanredni ste kad ste izloženi pritiscima. Na poslu vas čeka prepreka. Temeljito razmotrite problem prije nego što potražite pomoć.

Jarac: Držite se svojeg plana. U važnim stvarima tražite dokaz. Vaš društveni položaj zahtijeva da znate kad trebate šutjeti, a kad progovoriti. Možda je ono što vam smeta kod voljene osobe zapravo vaš osobni problem.

Čitate li horoskope? Pogledate li svoj horoskop u novinama prije nego što ujutro krenete na posao? Možda svoj horoskop čitate samo "zabave radi" ili ste jedna osoba među mnogima koja svoj dnevni horoskop uzima ozbiljno.

Je li okultizam ušao u vaš dom? Na djelu su sile koje nastoje vas i vaše voljene upoznati s njim.

Sekularizam ili svjetovnost zvuči kao moderni fenomen. Današnje majke žalit će se na svoju djecu i reći: Kad sam ja bila mlada, takvo što je bilo nedopustivo. Izgleda kao da je jaz između današnjih roditelja i njihove djece veći nego što je bio ikada prije. Ne samo na području religije i moralnosti, nego i na području tehnologije i obrazovanja možemo vidjeti jaz koji razdvaja mlade od starijih. Moderna tehnologija omogućila nam je napredak kakav je još prije dvadesetak godina bio nepojmljiv prosječnom čovjeku. Današnji tinejdžeri barataju tehnološki naprednim uređajima kao da su rođeni s njima, dok ih njihovi roditelji promatraju s nevjericom i pitaju se koliko bi im fakulteta trebalo da svladaju novu igračku svojeg djeteta.

Sekularizam kao pojam razmjerno je novijeg datuma, koji je prije gotovo točno 160 godina skovao danas već zaboravljeni George Jacob Holyoake. Iako je sam Holyoake ponudio nekoliko definicija ovog pojma koji je znatno nadživio svojeg tvorca, za naše je razmišljanje dovoljno shvatiti da on označuje svjetonazor u kojemu je svijet (saeculum) samodostatan u svakom pogledu. Stoga, kao što svijet ne potrebuje Boga za svoje postojanje, tako ne potrebuje Boga ni da utemelji vrijednosti i moral pa etika postoji neovisno o bilo kakvom pozivanju na transcendentnog Zakonodavca. Čovjek, a ne Bog, kao mjera svih stvari, temeljna je ideja svjetovnosti, čiju jasnu formulaciju nalazimo još u antičkog filozofa Protagore, što će reći da je, tisućljećima prije nego što je skovan pojam sekularizam, sekularna ideologija već uvelike postojala.

Prva žrtva reakcije na napad 1. rujna 2001. nije bio musliman već Sikh, ubijen u saveznoj državi Arizoni, a ne u Afganistanu, i to na benzinskoj crpki gdje je bio zaposlen. Ubio ga je zavedeni  rodoljub" koji je svakoga s turbanom smatrao neamerikancem i prijetnjom.

Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji šinearu, i tu se nastane. Jedan drugome reče: 'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!' Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše: 'Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!' Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče. 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.' Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji." Postanak 11,1-9

Svakidašnja stvarnost Mlada sedamnaestogodišnjakinja,  nazovimo je Mirta, ostaje trudna u vezi sa svojim vršnjakom. Ispočetka nije sigurna u tu činjenicu, koju ni emotivno ne može prihvatiti, ali nakon definitivne liječničke potvrde postaje još zbunjenijom ne znajući kome bi se povjerila. Prva adresa, dakako, jest njezin mladić koji je zgranut: "Kako je to moguće?" naivno se pita tobože ne znajući što bi moglo biti posljedicom spolnih odnosa u koje se bezbrižno upustio. Dugi trenuci šutnje, a onda riječi kakve Mirta nije mislila da će ikad čuti: "Nemam ja s time ništa, ti to već nekako riješi."

Hoće li religija nestati? Ovo pitanje postavljaju stručnjaci kad govore o "sekularizaciji" - da bismo saznali odgovore na neka njihova pitanja, porazgovarali smo s dr. Edwinom Hernandezom, sociologom koji ima doktorat Sveučilišta Notre Dame i predaje na Sveučilištu Andrews u Sjedinjenim Američkim Državama