O čemu ovisi cilj našeg života? O tome kako smo dospjeli ovamo ili nečemu drugom? Kao što se u žiru krije hrast, tako se naš kraj nalazi u našem početku.
Ja sam citolog i kad nekome kažem čime se bavim, on obično pomisli da sam psiholog. No citolog je osoba koja proučava stanice. Radim u patološkom laboratoriju. Patologija se bavi dijagnosticiranjem bolesti, a citologija je srce dijagnosticiranja. Naše se tijelo sastoji od milijardi stanica. Njih napadaju razne bolesti i mnoge od njih uzrokuju na njima vidljive i prepoznatljive promjene, a to je osnova dijagnosticiranja niza bolesti uključujući i pošast ljudskog roda - rak. Ja u svojem laboratoriju pomažem patolozima tako što mikroskopski prepoznajem i dijagnosticiram bolest.
Je li vjera povezana s istinom? Tijekom većeg dijela dvadesetog stoljeća znanstvenici su sumnjali u to. Većina pionira suvremene znanosti - kao Francis Bacon, Johannes Kepler, Isaac Newton, James Maxwell i Louis Pasteur - bili su iskreni kršćani. Međutim, od Darwina naovamo znanstvenici su sve više prihvaćali naturalističko shvaćanje svemira u kojem nije bilo mjesta za Boga. Einstein je bio u manjini kad je tvrdio: "Sklad zakona prirode … otkriva tako nadmoćnu inteligenciju da su, u usporedbi s njom, cjelokupno sistematsko razmišljanje i postupci ljudskih bića potpuno beznačajni." [1]
Većina kršćanskog svijeta više ne vjeruje da je izvještaj o stvaranju u Postanku 1. i 2. poglavlju doslovan. Od Darwina naovamo smatra se da podrijetlo života objašnjavaju prirodni procesi, [1]) pa su se kršćanski stručnjaci pokušali prilagoditi znanosti tumačeći izvještaj u Postanku u skladu s trenutačnim znanstvenim svjetonazorom. [2]) Tako, na primjer, najnoviji Katekizam Katoličke crkve smatra izvještaj o stvaranju prema Postanku simboličkim.
Svi smo mi vjernici. Kršćani, hinduisti, budisti, muslimani, ateisti, agnostici, ekolozi, teroristi - svatko vjeruje u nekoga ili nešto. Religiozna osoba vjeruje u postojanje Boga; ateist vjeruje da ne postoji ništa osim materije i energije; a obojica mogu raspravljati do besvijesti da je jedno gledište točno, a drugo netočno.
Ovaj članak nastaje iz nasušne etičke potrebe da se otvoreno progovori o jednoj problematičnoj predodžbi koja je danas u temelju cjelokupne znanosti i obrazovanja, a tiče se
Jeste li se ikad u duši osjećali prazni? Ovaj osjećaj ništavosti ponekad navodi čovjeka da se pita zašto postoji. Tada osjećamo potrebu da nas ispuni nešto veće od nas samih, nešto što bi bilo podjednako dio nas kao što je i naše srce. Pogledajmo izvještaj o stvaranju svijeta i pokušajmo ga s nešto pjesničke mašte primijeniti na sebe osobno.
Kršćani vide tajanstvenost svetost sveg života koji potječe od Boga, ali i to da je ljudski život jedinstven, stvoren po Božjem obličju.
Evolucionisti bi se trebali pitati u čemu su pogriješili. Prema evolucijskom modelu života na Zemlji biljke i ljudi kao i sve životinje evoluirali su prirodnim procesima tijekom milijuna godina. Međutim, Gallupovo istraživanje provedeno u veljači 2001. pokazalo je da samo 12 posto odraslih Amerikanaca vjeruje da je život na našem planetu nastao potpuno nezavisno od božanske ili natprirodne intervencije.
Kad sam imala sedam godina, ležala sam u svojoj mračnoj spavaćoj sobi i izgovarala molitvu, ali mi se činilo da se riječi odbijaju od stropa i vraćaju natrag pogađajući me u lice. Bog nije bio sa mnom u mojem srcu već negdje daleko - razdvajala nas je duboka crna tama. Nisam Ga mogla dosegnuti i znala sam, doista znala, da sam zato ja kriva. Užas je potekao iz mog srca u svaku kost tijela i odjednom sam osjetila potrebu da moram otrčati do svjetla, do sigurnosti koju mi pruža prisutnost roditelja u dnevnoj sobi. Spustila sam se na pod i zagrlila mamina koljena, pogledala je u lice i zaplakala: "O, mama! Dogodilo se nešto strašno. Ja sam se molila Bogu, a On me ne želi čuti, i sve je to moja krivnja."
Znanost je jedan od pojmova koji se danas najčešće rabe. Kada u razgovoru kažemo da za neku tvrdnju postoji znanstveni dokaz, to je kao da smo rekli najvišu svemirsku istinu, kojoj nitko i ništa ne smije proturječiti i prema kojoj se i Biblija čini kao obična knjiga priča. No je li "istina" uistinu istina? Kako to da dvije različite ideje kao što su kreacionizam i evolucija tvrde da su njihove postavke znanstvene? Je li istina o postanku svijeta samo jedna ili postoje, što bi bio sasvim novi i čudnovat pogled na svijet, dvije istine?




