Ljudi ne razmišljaju mnogo o igrama na sreću dok se na naslovnicama novina ne nađu naslovi poput "Čovjek izboden u tuči u kasinu", "Student počinio samoubojstvo zbog kockarskih dugova" i "Žena ubila novorođenče da bi zadovoljila svoju ovisnost o kockanju". Premda ovakvi dramatični naslovi zaokupe našu pozornost. većina problema vezanih uz igre na sreću nije tako dramatična.

Što mislite o "toleranciji" koju zastupa suvremeno društvo? Moramo li kao kršćani biti "tolerantni" prema svakome, čak i onda kad se njihovi postupci sukobljavaju s našom savjesti?

Većina nas zna da ogovaranje nije vrlina, pa ipak se povremeno bavimo tračanjem. Ljudi ogovaraju da bi bili društveni – nešto slično kao kad se pije zbog društva. Nemaju namjeru nikoga povrijediti, kao što ni ljudi koji piju na domjencima i sastancima nemaju namjeru nikoga ozlijediti u prometnoj nesreći prouzročenoj alkoholom. No, svako ponašanje ima svoje posljedice.

Izreku "Čovjek je čovjeku vuk" (Homo komini lupus) napisao je rimski komediograf Plaut (250.-184. pr. Kr.) u svojoj komediji Magarac. Cijela rečenica glasi: "Čovjek je čovjeku vuk a ne čovjek kada ne zna koje je vrste onaj tko mu je nasuprot" (Lupus est homo komini, non homo, quom qualis sit, non novit).

Pitanje:
Znam da ne treba biti usmjeren na sebe, ali se ne mogu osloboditi osjećaja potištenosti zbog svojih nedostataka. Kako me Bog može prihvatiti kad se stalno borim s istim problemima?

Jednog je dana nastavnica tražila da njezini učenici sastave popis svih ostalih učenika u učionici, ostavljajući prazan red ispod svakog imena. Zatim je tražila da razmisle o tome što bi najljepše mogli reći za svakog od njih i to zapišu. Razredu je trebalo preostalo vrijeme sata da dovrše zadano. Po završetku sata, dok su izlazili iz učionice, svatko je predao svoje papire. Kod kuće je učiteljica napisala imena svih učenika, svako ime na posebnom listu papira i dodala sve što je tko rekao o toj osobi.

Radoholizam je ovisnost koja zaslužuje poštovanje. Od svih "čistih" ovisnosti, on je najrašireniji i društveno najprihvatljiviji. Diane Fassel, autorica knjige Working Ourselves to Death, opisuje radoholizam kao "progresivnu, kobnu bolest, zakrabuljenu kao pozitivna karakterna crta u kulturnom okruženju naše nacije". Dr. Bryan Robinson, inače stručnjak za razvoj djeteta i obitelji, u svojim spisima namjerno izbjegava riječ radoholizam upravo zbog takvih pozitivnih karakteristika. Umjesto nje upotrebljava pojam ovisnost o radu.

Jeste li kada kao dijete molili: "Molim te, Bože, smanji mi (ili povećaj) večeras - ili najkasnije do sutra ujutro - oči (uši, nos, noge, bokove)?

Srčana kap! Ništa me nije moglo iznenaditi više! Moj suprug, Jan, nije imao nijedan od rizičnih faktora. Bio je odličnog zdravlja, mršav, s normalnim krvnim tlakom i niskom razinom kolesterola. Nikada nije pušio, svakodnevno je vježbao, trošio hranu s malo masti, uglavnom vegeterijansku — i imao samo 59 godina. Međutim, zbog urođene deformacije srca, neregularnog kucanja srca i nedovoljne količine lijekova protiv zgrušavanja stvorio se ugrušak i mozak je stradao.

Pitanje:
Imam problema sa seksualnim strastima i pornografijom. Molio sam Boga da me oslobodi takvih misli, ali one se vraćaju, a ja ih se ne mogu otresti. Možete li mi pomoći?

Možda je najduže a ujedno i najjednostavnije ljubavno pismo ikada napisano bilo ono koje je 1875. sastavio Marcel de Leclure, francuski slikar. Njegovo djelo ljubavi sadrži jedan izraz: Volim te! 1.875.000 puta. Međutim, ovaj broj predstavlja samo manji dio pravog broja koliko je zapravo izraz Volim te! ili napisan ili izgovoren tijekom nastanka ovog neuobičajenog pisma. Marcel zapravo nije osobno napisao ovo pismo, nego je unajmio pisara da to učini za njega. Marcel je sukladno pisarskoj tradiciji diktirao pismo — riječ po riječ. Pisar je tada svaki izraz ponovio natrag njemu dok ga je pisao na papir. Izraz Volim te! zapravo je bio izgovoren ili napisan 5.625.000 puta tijekom sastavljanja ovog poduljeg pisma. Marcel je bio zaljubljen i želio je da njegova draga to dobro zna!

Zapravo, obraćala sam im tako malo pozornosti da se sjećam samo nekoliko propovijedi. Ali, ipak postoji jedna. Bila je to propovijed koju je propovijedao John Loor, tadašnji predsjednik konferencije Indiana. Ona nije bila posebno dramatična ili zabavna, a ja se ne sjećam biblijskog retka. Ali glavnu misao, tako duboku i jednostavnu, nikada nisam zaboravila.

Glavna misao? Ključ za uspješan život je uravnoteženost. To je to. To je sve. Uravnoteženost.

Srela sam Arthura kad se prijavio za moj seminar "Nadrasti uzajamnu ovisnost". Na tom je čovjeku sve pokazivalo koliko je nesretan. Bio je utjelovljenje loše prikrivene boli i jada. Kretao se između dvije emotivne krajnosti: sažaljivo je plakao i kipio od srdžbe.

Jeste li kada razmišljali o tome koliko vam može značiti susret s istinom? Dugo sam razmišljao o studentici kojoj sam predavao, na čijem sam licu vidio borbu s nevjerojatno velikom boli. Saznao sam da je u djetinjstvu bila spolno zlostavljana i da još uvijek svakoga tjedna susreće rođaka koji joj je to učinio. Iako se doznalo za to što je proživjela, iako je ona svjesna da treba pomoć, izbjegavala je savjetovanje. Nekoliko je puta zakazala susret s psihoterapeutom i nikada se nije pojavila. Promatrajući je kako propada, osjećao sam se bespomoćnim jer nije bila spremna pošteno se suočiti s problemom koji je imala i tako je odbijala svaku pomoć.

Bio jednom trgovac koji je po selima prodavao ključeve i brave. Govorio je seljanima da su provale sve češće. Tražio je da mu ljudi pokažu vrata i prozore pa je savjetovao gdje bi bilo nužno staviti zasun ili bravu. Ako seljak unatoč tome ne bi kupio preporučeno, nakon nekoliko dana kod njega bi bila izvršena provala: trgovac je, uostalom, mogao svojoj bandi provalnika dati najbolje upute. Trgovina je cvala jer je nepovjerenje medu ljudima raslo; ljudi su svuda stavljali brave i zasune. Ubrzo je svatko imao toliki svežanj ključeva da je trgovac mogao ponuditi seljacima trezore u koje su mogli pohraniti svoje ključeve i vrijedne predmete. Sad su mogli sobom nositi samo ključ trezora.

Kad je riječ o započinjanju nekog projekta, Jim je fantastičan. Čim    vođa skupine objasni što treba učiniti, Jim se javlja prvi. I silno se trudi — dok se tko ne pojavi i ukaže na neki problem. Jimovo oduševljenje odmah splasne i on odustaje.